Siječanj je mjesec kontrasta što se tiče hrane. Dok bismo božićnom kupnjom mogli nahraniti cijeli kvart susjeda, postbožićnom kupnjom možemo tvrditi da se špinat ojačao u našem hladnjaku (iako to ne traje dugo, a mi to znamo).
Većina nas zna da u supermarket treba otići sastavljenog popisa i trbuhom za kruhom, ali znamo li zapravo što kupujemo? Marketing je preuzeo kontrolu nad našim životima i kontrolira svaku odluku koju donosimo prilikom tjedne kupovine.
Analizirat ćemo sitne detalje kao što su dezeni koji se pojavljuju na kutijama kolačića za najmlađe u kući ili zašto su najukusnije namirnice u visini naših očiju… svaki detalj je promišljen do milimetra kako bismo kupili ono što smo bili ne traži.
Sada, što znači da je hrana lagana ili organska? Zašto prihvaćamo ove uvjete kao pozitivnu kvalitetu proizvoda? Sve je to zahvaljujući marketingu.
Po definiciji, lagana hrana je ona koja ima 40% manje masnoće od svog nelaganog ekvivalenta, ali može sadržavati zaslađivače ili konzervanse koje njezina visokokalorična verzija možda nema.
Proizvodi koji se smatraju organskim su oni koji nisu bili podvrgnuti genetskim modifikacijama, ali su manipulirani pesticidima ili otrovnim tvarima, za razliku od organskih proizvoda.
Marketing u prehrambenoj industriji ima za cilj povećati potrošnju stanovništva putem marketinških tehnika koje dodaju vrijednost proizvodu čak i kada ga nemaju.
Bitna stvar pri kupnji je tražiti ono što je prirodno i prestati analizirati nutritivne oznake kako bismo mogli kontrolirati svoje odluke i ne dopustiti da budemo manipulirani reklamama.
Znate kako kažu: ne jedi očima, jedi glavom.